среда, 3. новембар 2010.

SEX NA NEVIDJENO



                  Marko je jako brzo otisao tog jutra, zurio je na posao, nakon tusiranja se spremio i rekao da ce mi za nekih sat-dva potvrditi dolazak prijatelja i da uradim onako kako smo se dogovorili. Nisam postavljao puno pitanja, ispratio sam svog gospodara i vratio se u krevet, trebalo mi h=je malo odmora posle napornogog sexa i da napunim baterije za novi koji je po svemu sudeci jako blizu.
narednih sat vremena i dvadeseat minuta sam proveo ususkan u krevetu posmatrajuci svoju novu sobu i upijajuci svaki deo nje ne bi li i ona postala deo mene, dugo sam gledao u ogledalo koje je zauzimalo preko pola pola zida i kao da sam jos uvek mogao u njemu da vidim sliku mene i marka kako zadihan i znojav lezi preko mene, to me je jako uzbudjivali i cini mi se kao da sam bio jako srecan a na neki nacin i isto toliko tuzan jer sam bio svestan cinjenice i negde duboko sam znao u sebi da je zapravo jedino ta slika u mojoj glavi i ogledalu koja je ostala od marka, on nikada nece biti moj. nisam ni bio siguran da je na poslu, zapravo nisam imao pojma gde je prihvatao sam ono sto mi je govorio jer sam znao da je tako najbolje za mene, da cu tako jedino mozda biti siguran, sve do nekog narednog puta, dok se ne pojavi i nacrta u mojoj glavi neku novu sliku, mozda jos lepsu, realniju, trajniju ali nikada trajnu i postojanu vec samo dovoljno lukavu da prezivi u ogledalu do tog sledeceg puta koji je mogao da se desi uvek iznenada i ne planirano a ono cega sam se bojao je da se mozda nikada vise i ne desi.
              u jednom trenutku cujem prigusen zvuk telefona koji se nalazio ispod jastuka i slika u ogledalu bezi, kao da se od nekoga krije, kao da joj nisam posvetio dovoljno paznje i ona sada to koristi da pobegne od mene, nije me ni briga , pustam sliku jer znam da je to sigurno marko, da matrko je, presrecan sam i dovoljno mi je samo sto na ekranu vidim njegovo ime, ne zurim da procitam poruku, zelim jos malo da uzivam u ovom trenutku...
-voleo bih da je sada ovde pored mene, grabim jastuk i cvrsto ga grlim...
-da, poruka, prolazi mi kroz glavu..."16h neka sve bude kako smo se dogovorili, jasno?
"jasno gospodaru" odgovaram brzo.... gledam na sat 14:56 uhh imam jos sat vremena fore da se spremim i docegam markovog druga, dok se tusiram prolazi mi krzo glavu ko li ce doci i zasto zeli traku preko ociju, da li ga ja uposte poznajem, mozda je neko jako bitan i ne zeli da ga vidima mozda je to samo deo igre, pada mi na pamet cak i da marko zeli malo da me zaplasi, da unese malo adrenalina u nas odnos, ne znam ni ko je ni sta me ceka ni kako da se ponasam, mrzim kada nemam bas nikakvu predstavu o osobi sa kojom moram da se vidim, tacnije koju uopste necu videti, ja cu zapravo tu vise biti kao neka stvar, polako zavrsavam i poslednje pripreme, ok povodac je tu, otkljucana vrata, jos 6 minuta do 4, stavljam traku preko ociju i zauzimam onaj isti polozaj, spreman sam.....
                Spreman sam, grrrrr cini mi se kao da je proslo 20 minuta i pocinjem malo da se kocim, razmisljam da skinem povez i da odem da pogledam na sat posaljem marku poruku ali sta ako bas tada naidje ili sta ako je ovo proba i marko bas tada naidje e pa onda sam tek najebao ubio bi me od batina i ko zna sta jos bi mogao da mi uradi, izleteo bih mozda iz stana, silovao bi me i tukao... uff ne zelim da mislim malo se promrdam kolko je moguce da se ne bih ukocio i nastavljam da cekam. Konacno cujem nakon nekih 20-25 minuta kako se vrata polako otvaraju i u tom trenutku kao da mi je palo hiljadu tona sa ledja, uhh konacno neko bilo ko, dobro je samo da je neko usao. vrata se lagano zatvaraju i cujem par koraka neko je stao iznad mene, u cipelama je cujem kako odzvanjaju od parketa, fak trenutno olaksanje je prekinuto sada jos gorim osecanjem od iscekivanja, strah, panika, radoznalost, ko je to? sta ce mi uraditi? koliko je spreman daleko da ide? fak fak fak razmisljam u sebe, uplasio sam se jako i vidno drhtim, sta ce mi sada uraditi, sta ako me povredi? ali ne, osoba o kojoj sam samo znao da je markov prijatelj i da nosi cipele je nepomicno stajala i posmatrala me, cini ni se dugo, predugo, ceo sam se tresao i postajalo mi je hladno. ne cujem cak ni da dise i BAM stavlja svoj prst malo ispod poditlja bas na kicmu i lagano krece da prelazi preko kicme iduci ka guzi...  strah se mesa nekom vrstom uzivanja, prija mi to sto radi, tresem se kao da imam najgoru groznicu, ili da je u stanu -50 a ja go ne smem da se pomerim. samo sto nije dosao prstom do guze podize ga i zauzima rekao bih onaj isti pocetni polozaj, cujem neko suskanje garderobe, kao da se skida, da skida se, cujem kako otkopcava snali na kaisu, metalnu, vadi brzo kais iz pantalona, hoce li me bicevai, zasto nista ne kaze, BAM opet prelazi istom putanjom kao malo pre ali ovaj put je kais u pitanj rekao bih, samo to radi brze, dolazi do guze i blame me udara 3 puta po guzi. uzbudjen sam strah je prisutan i dalje ali uzbudjenje raste i kao da pocinjem da mu verujem, da bice dobro ubedjujem sebe, bice ok, sve je ok, radicu sta mi kaze i bice zadoljan sigurno. ali gospodin u cipelama sa kaisom u ruci nije progovarao, stajao je posmatrao! mislim se u sebi hajde samo uradi nesto molim te bilo sta, samo uradi nesto ne mogu vise poludecu...spusta se do mene i kao da osecam da mi je njegovo telo jako blizu ali me ne dotice, hvala me za zglob jedne ruke, ogromna jaka saka, hvata kao zver i daje mi znam cimanjem da podignem ruku i stavim je zinad guze, na trenutak sam se prepao jer iskreno izgubio sam svaku nadu da ge godpodin cipela uraditi bilo sta ali nije mi bilo lakse kada me ja dotakao i kada sam osetio tu ogromnu saku na mom zglobu, covek je sigurno ogroman i dosta jak sta ako pocne brutalno da me bije sta da radim ne mogu da se opustim, tresem se i dalje ali sada se pridrzavam samo jednom rukom koja pocinje da trne, uzima i drugu i stavlja je u isti polozaj ja se pridizem i stojim na kolenima, jjedom rukom mi drzi obe ruke za zglobe jednu uz drugu a drugom me lagano gura od pozadi i daje mi znak da prislonim glavu na pod, radi to i pokusavam da nadjem neki polozaj koji je najudobniji za mene, prislanjam obaz uz parket a on i dalje ne pomeru onu ruku sa mojih zglobova, drzi ih i dalje i podize kais sa zemlje osecam kako mi pada na ledja i krece da mi vezije ruke njime, pricvrscuje ih dobro i vezuje kais, malo pomeram ruke da proverim, cime i njemu dajem znak da je sve na mestu i da cu se tesko izcupati odatle. hvata me sa obe saku za guzu i krece da je mesi, razvlaci, steze.... sigurno vidi modrice koje mi je marko napravio jutros dok me je sutirao do kreveta, da li voli to, sigurno ga to dodatno pali, prislanja mi palac na cmar i drmusa ga brzo... volim kada mi to rade, a on to radi bas dobro, mislim da mogu da mu verujem, ali opet hmmm marko nije u tom sam siguran ali koje i zasto povez besan sam, da besan, ok opusti se i uzivaj nardjujem sebi dok mi gospodin cipela sve jace nadrazije cmar svojim prstom i uzivanje prevladjuje osmeh mi iscrtava lice i ispustam blage zvuke uzivanja, hvala me sa obe sake i siri guzove, pljuje tacno na cmar i dobijam par bas jakih udaraca sa obe sake, prija ne verujem mu jos uvek potpuno ali prija zelim da nastavi, razmazuje pljuvacku po cmaru i lagano nabija palac u njega radi isto ono sto je radio malo pre samo je sada njegov palac u meni, uhhh ovo je odlicno, bas prija, vadi ga i opet pljuje gura drugi pest povremeno me udari po guzi, pljune na cmar zameni prst , sve mi ovo jako prija i sve manj i manje mislim na strah. ustaje sa poda i cujem kaoo pretura po djepovima, vadi kondom na siguran sam da su kondomi otkopcava slic izuva cipele skida pantalone, zauzima onaj isti polozaj i jedom rukom cujem kako ga nadrkava a u drugoj drzi kesicu od kondoma i cepa je zubima, namesta kondom ok jebace me sada je valjda sve ok nema potrebe da brinem? da sve je om ubedjujem sebe, kada je namestio kondom krece jos malo da ga nadrkava jedom rukom a drugu vraca na moj cmar koje je opet napljuvao i sada ga priprema za kitu gurajuci u njega dva prsta, kada zakljucuje da je sve spremno malo me pridize ali samo malo glava mi je i dalje na pogu noge savijene u kolenima i osecam kako ulazi, debeo je, da debeo kurac, ulazi polako, centimetar po centimetar sve do jaja usao je ceo da i veliki i debeo sve je na svom mestu kita u skladu sa sakama. hvata me sa obe sake za struk i pocinje da me nabija na kurac, prija mi sada sam totalno opusten i znam da je sve ok, ojacava tempo i ja sve vise i vise uzivam, stenjem od uzbudjenja, uzivam a on ga vadi i onda naglo zabija do kraja sto me dodatno pali..... poludecu, zelim da pokidam kais i da mu se nabodem ceo na kurcinu kolko sam nalozen, povlaci mi noge tako da sada lezim na podu, a on je preko mene u polozaju za sklekove i zabija mi kurcinu do kraja, jako i grubo, vec je usao u fazon i sada samo dorzava, prija mi ali ne mogu da ne pomism dokele ce ovako ipak se malo oduzilo i kao da smo se nekako razumeli zabija ga tri puta najsnaznije do sada i pada preko mene sav je znojav i sada on drhti a ne ja, svrsio je, ok, ne lizi dugo ustaje vadi kurcinu iz mog cmara i brzo obalja posao u kupatilo dok ja i dalje vezan lzeim na podu, oblaci se i skuda mi kais, krecem da se pridignem ali rukom mi daje znam da ostanem dole, cujem kako se obuva, stavlja ruke u dzepove kao da proverava da li je sve tu prepoznaje  to po zveckanju kluceva i nekim papiricima,  preskace me i pravi par koraka do vraa, otvara ih i jako zalupi pri izlasku ne bi li mi valjda dao znak da je sada sve gotovo. brzo skidam povez, dodje mi da vrisnem od olaksanja i uzbudjenja, da gotovo je konacno gotovo konacno mogu da vidim, osecam se kao nov covek, preporodjen, ovo je u stvari bilo fenomenlno to je sve sto mi prolazi kroz glavu imam samo taj osecaj uzivanja i mogi osevam se ispunjeno toliko da cu explodirati, kita mi pulsrira i hvatam je cvrsto u saku i drkam ne bi li ta energija u meni zaosta explodirala, nije mi trebalo puno sprema kre krenula u mlazevima da mi pada po stomaku, stenjao sam, ispustao krike, lebdeo, bio lak kao preo, pao mi je mrak na oci, lezi na podu na istom mestu jos par minuta, gledam u jednu tacki i misli su mi totalno prazne,, tus to mi sada jedino pada na pamet, treba mi tus 


















Нема коментара:

Постави коментар