среда, 9. мај 2012.

srbija zemlja kanibala

potreba da sada kazem koliku zelju za zivotom imam je prosto neuporediva sa cinjenicom kolko se trenutno psihickih problema ovija i formira u mojoj glavi cemu je doprineo ovaj grad u kome svojom zeljom ali i pukim slucajem zivim. takav civilizacijski nivo i napor drzave da nesto preduzme po tom pitanju je fascinirajuci u toj meri da se prakticno mozemo uporediti sa nekim plenenom iz albanije neprezajuci od toga da unistimo sve sto smatramo tudjim i drugacijim od sebe pripisujuci mu epitet bolestan i nenormalan sto dovodi do zakljucka da u srbiji postoji moderni kanibalizam usred kog svaki civilizovani zivi primerak ima potrebu da crveni i da se pred istim klanja. zapravo citav taj moderan kanibalisticki sloj proistice iz jednog nezadovljstva funkcionisanja politickog sistemoa ove drzave. nizak stepen obrazovanja, nizak zivotni standar, nezadovljstvo u porodici, bracni i porodicni problemi, nevaspitanje dece i na kraju jako surovo ali neuspevanje da se zadovlje osnovne egzxistencijalne potrebe kao rezultat daje modernog kanibala.
 s druge strane beg od realnosti i drustva u kome zivimo namece jedan ogroman pritisak na coveka jer je konstanto izlozen javnom optuzivanju a poneka cak i borbi za sopstveni zivot u necemu sto lici borbi gladijatora. citav taj strah i uplasenost za sopstveni zivot u modernom coveku do neke mere pobija svuaku zelju za icim konstruktivnim, kreativnim ili pak korisnim po ovo drstvo.

понедељак, 27. фебруар 2012.

osecam se nekako izdanim od strane samog sebe, ne znam kolko je to dobro u ovim trenucima ali kako sam oduvek bio mazohista prema sebi malo bola mi nece tesko pasti sigurno. nekako sam svestan kao i svi vi da sve je sve prolazno ali oni trenutak kada shvatite da ste i vi prolazni to nekako prihvatate jako tesko. nisam se nikada bojao prolaznosti ali se bojim te iste po pitanju samoga sebe, kada i za koliko brzo mozemo da prodjemo?

четвртак, 16. фебруар 2012.

veceras pricam sa bogom, on mi kaze da ne postoji, sedfim sa dve kurve i jednim pederom u sobi i do jaja nam je. slusamo madonnin novi single give me all ur lovin da je do jaja. i tako marko me danas nije zvao, vise me ne zove i nece da me zove ili sta god pojma nema ali to u ovom jako presudnom trenutku nije bitno jer meni marko nista ne znaci a ni amerikanac ma ko ih jebe ja sad sipu mipu i meni je do jaja..... no ele priocam ja sa bogom i on mi kaze da ludi ne postoje postojimo samo mi bolesni koje je on modifikovao na nekiloko naticina tacnije bog je naporavio raj i pakao ali na zemlji i ono sto za boga predstavlja pakao jesu nase mentalne i dusevne bolesti....kocka droga alkohol cigarete prostitucija perverzije svakavi nagoni i mi svi zimo sa tim dusevnim bolovima jako tesko i to za nas predstavlja samo ubistvo dok ljudi koji nemaju psihickih problema nazivaju ludim jer ih nista na ovom svetu ne dotice odnosno nemaju dusevne i mentalne boli odricu se uma oni bez umni i bezbozni sto nas dovodi do toga da je i bog i religija pbolest koja nas je najvise obuhvatila. kolektivno i globalno, globalno moljenje necemu sto postoji u nasem umu samo i o cemu svi otvoreno pricamo , on je zrobljen u nasem umu i poenta je da se mi odreknemo uma i necega sto postoji u njemu i da budemo bezumni majmunii tako cemo doveka biti slobodni

PEDER

Smejem se. Prijatan je i ljudski. Svaki covek se plasi da bude peder. To me pomalo smara. Mozda je bolje da svi postanemo pederi i smanjimo dozivljaj. Ali ne i sjajni Dzek. Za promenu, on je dobar. Suvise je onih koji se boje da govre protiv pedera-intelektualno. Kao sto ima suvise onih koji se boje da govre protiv levice- intelektualno. Boli me briga kuda to ide- samo znam da je previse preplasenih ljudi.

                                                                                                                                 Bukovski